Ti i ja
Srećemo se po hodnicima sećanja
i klanjamo lepim trenucima.
Proživljavamo ih ponovo,
ti i ja,
u nadi da će, ovoga puta,
ipak potrajati malo duže.
Makar, za još tren jedan.
Srešćemo se , ti i ja, još milion puta tako.
A, kada i stari momenti koji su vredeli,
potpuno izblede u glavi,
izmišljaćemo neke nove, verovatno.
Još lepše, vrednije, vernije,
veličanstvene i … nestvarne.
Dokle god budni sanjamo,
nećemo se truditi da shvatimo,
niti dozvoliti sebi da priznamo,
da nekadašnje “ti i ja” ,
uzalud priželjkujemo.




