Ti i ja

Posted on januar 20th, 2008 in Samo ja... by pricalica

Srećemo se po hodnicima sećanja
i klanjamo lepim trenucima.
Proživljavamo ih ponovo,
ti i ja,
u nadi da će, ovoga puta,
ipak potrajati malo duže.
Makar, za još tren jedan.

Srešćemo se , ti i ja, još milion puta tako.
A, kada i stari momenti koji su vredeli,
potpuno izblede u glavi,
izmišljaćemo neke nove, verovatno.
Još lepše, vrednije, vernije,
veličanstvene i … nestvarne.

Dokle god budni sanjamo,
nećemo se truditi da shvatimo,
niti dozvoliti sebi da priznamo,
da nekadašnje “ti i ja” ,
uzalud priželjkujemo.

Dva lika

Posted on januar 14th, 2008 in Samo ja... by pricalica

Pokušavam da stvorim nekakvu sliku večeras, o tebi.
Ni lep.
Ni ružan.
Ni ceo.
Ni moj.
Samo zato što te poznajem slovima.
Tipkama, tačnije.
Koliko god nežno značenje ona nosila,
njihova toplina je,
i ovoga puta, izostala.
Ne može monitor da mi pruži ruku, osmeh i zagrljaj.
To možeš samo ti.
Isključi sve.
Zatvori vrata virtuelnog svetla
i dozvoli Suncu da ti obasja hod.
Dozvoli zvuku da ispuni uši
i glasu da ti ulepša dan.
Muk.
Šta bi?!
Ili osoba ispred mene nisi ti,
ili, ovo nije tvoj svet.
Isključi se.

Iluzije…

Posted on januar 8th, 2008 in Samo ja... by pricalica

Predajem se iluzijama,
i oslanjam na ono čega nema.
Gledam te prodorno, a ustvari posmatram prazno telo.
Dozivam, derem se, vrištim…
Krici u nizu, nadjačavaju se sa bolom.
Molitva očaja.
Ne vredi, svi su gluvi.
Plačem, do iznemoglosti.
Niko mi krvave suze ne briše.
Stvorila sam svoj svet, a ne mogu da se snađem u njemu.
Izgleda kao da, osim mene, nema nikoga.
I, proći će vekovi
dok shvatim da živim u zabludi.
Kako da poklonim nekome deo ovog trena,
da mi pomogne da iscelim rane?
Kako da sačuvam svoj svet,
kako to da izvedem, a da se ne probudim,
ne znam.